Istraživanja o Manuka medu

Mnoga istraživanja potvrđuju učinkovito djelovanje Manuka meda Važno je znati da nije svaki Manuka med identičan niti laboratorijski istražen. Samo onaj manuka med koji ima oznaku UMF jamči kvalitetu, originalnost te garantira minimalan udio MGO-a, jedne od djelatnih tvari zaslužnih za njegovu neperoksidnu aktivnost. Kupi Manuka med
 
Manuka med
 

Antibakterijska svojstva meda

Preuzeto iz istraživanja sa Sveučilišta u Rijeci na temu antibakterijska svojstva meda

Globalni problem bakterijske rezistencije na antibiotike uzrok je potrage za novim antimikrobnim lijekovima. Zbog toga se mnogo očekuje od meda koji ima antimikrobno djelovanje na bakterije otporne na djelovanje antibiotika. Za antibakterijsku aktivnost meda odgovorno je više komponenti prisutnih u medu, u koncentracijama koje se razlikuju kod raznih vrsti meda. Nepredvidiva antibakterijska aktivnost meda, koja nije standardizirana, može otežati njegovu primjenu kao antimikrobnog agensa radi uočenih varijacija u in vitro antibakterijskoj aktivnosti različitih vrsta meda. Trenutačno se na tržištu može naći nekoliko vrsti meda sa standardiziranim razinama antibakterijskog djelovanja, od kojih je najpoznatiji med manuke (lat. Leptospermum scoparium).

Metilglioksal (MGO)

Mnogi medovi posjeduju znatnu neperoksidnu antibakterijsku aktivnost (NPA). Med manuke (podrijetlom s grma manuke – lat. Leptospermum scoparium) najdetaljnije je ispitan i u njemu su identificirani mnogi neperoksidni antimikrobni sastojci. Nedavno je pronađena iznimno visoka razina antimikrobnog spoja MGO u medu manuke. Visoka razina MGO-a u medu manuke nastaje konverzijom dihidroksiacetona (DHA) prisutnog u izuzetno visokim koncentracijama u nektaru cvjetova grma L. scoparium. U usporedbi s drugim namirnicama (žitarice), u kojima koncentracija MGO-a varira između 3 – 47 mg/kg, ispitivanja su pokazala da koncentracije ovog spoja u medu manuke iznose od 38 mg/kg do 1541 mg/kg. MGO je također prisutan i u medovima podrijetlom iz drugih medonosnih biljaka, ali u ispitivanja 106 različitih uzoraka meda koncentracija MGO-a nije prešla 24 mg/kg. Zbog jake korelacije između razine MGO-a i inhibicije rasta S. aureus pretpostavilo se da je ovaj spoj zaslužan za uočena snažna antibakterijska svojstva meda manuke. No iako je neutralizacija ovog spoja poništila antibakterijsku aktivnost protiv S. aureus te smanjila antibakterijsku aktivnost protiv Bacillus subtilis, nije utjecala na antibakterijsko djelovanje protiv Escherichia coli i Pseudomonas aeruginosa. Stoga MGO zasigurno ne predstavlja jedinu komponentu sastava odgovornu za neperoksidnu antibakterijsku aktivnost meda manuke.

Ostale antimikrobne tvari u medu

Fenolni spojevi koji potječu iz biljnog nektara predloženi su kao važni čimbenici za neperoksidno antibakterijsko djelovanje meda. Nekoliko antibakterijskih fenolnih spojeva identificirano je u medu, ali njihov doprinos na ukupnu aktivnost meda za sada ipak ostaje nejasan, s obzirom na to da je koncentracija pojedinačnih fenola izoliranih iz meda suviše niska da bi mogla značajnije pridonijeti antibakterijskom djelovanju. Bakterije i gljive izolirane iz meda također mogu biti potencijalni izvor antimikrobnih tvari u medu. U in vitro pokusima pokazano je da bakterije iz meda produciraju aktivne antimikrobne tvari, ali još uvijek se ne zna jesu li one prisutne u medu i u kojoj koncentraciji.

Medicinski med

Sirovi med može sadržavati bakterijske spore, uglavnom apatogenih vrsta roda Bacillus, ali i spore Clostridium botulinum, koje mogu izazvati botulizam rana ili dojenački botulizam. Stoga tzv. medicinski med, koji je namijenjen kliničkoj uporabi, mora biti steriliziran kako bi se uništile sve potencijalno prisutne bakterijske spore. To se obično postiže pomoću gama-zračenja. Najpoznatiji medicinski med koji je odobren za kliničku primjenu je med Manuka®. Med manuke potiče od nektara cvijeta grma manuke (lat. L. scoparium), koji je kao biljka autohton na Novom Zelandu i Australiji. Antibakterijska neperoksidna aktivnost meda manuke izražava se kao tzv. jedinstveni faktor manuke (engl. Unique Manuka Factor; UMF®). UMF® je zaštitni znak kvalitete i terapijskog djelovanja i mogu ga koristiti samo oni proizvođači meda manuke koji zadovoljavaju najstrože kriterije izvrsnosti. Antibakterijsko djelovanje meda manuke protiv test organizma S. aureus, ispituje se korištenjem agar difuzijske metode. Zbog velike varijacije u antibakterijskoj aktivnosti među šaržama proizvedenog meda manuke, antibakterijska aktivnost ispituje se za svaku šaržu. Općenito je prihvaćeno da je za medicinsku uporabu prihvatljiv med manuke čiji je UMF® viši od 10, dok najviša UMF® vrijednost može iznositi 20, pa i više. Brojna istraživanja provedena na medu manuke pokazala su da je učinkovit protiv različitih humanih patogena kao što su E. coli, P. aeruginosa, Salmonella Typhimurium, S. aureus, Streptococcus pyogenes i drugi. Laboratorijska istraživanja pokazala su da je med manuke učinkovit i protiv rezistentnih sojeva nekih vrsta bakterija koje su se pokazale osjetljive na nj, kao i antiosjetljivi sojevi istih vrsta bakterija. Osjetljivost na med dokazana je i kod MRSA, vankomicin – rezistentnog enterokoka (VRE), sojeva E. coli i Enterobacter cloacae koji produciraju beta-laktamaze proširenog spektra (engl. extended spectrum betalactamase; ESBL) kao i multirezistentnih sojeva Stenotrophomonas maltophilia i Burkholderia cepacia.
 

Izvor: Antibakterijska svojstva meda; Sveučilište u Rijeci; Ivana Gobin, Darinka Vučković, Dražen Lušić. 

Na sljedećem linku možete pročitati i preuzeti kompletan tekst istraživanja: Antibakterijska svojstva meda